- Ovaj članak još nije preveden
Astrofotografija dio II
Autor: Goran Katić
Published on 09.10.2007. 07:09
U prošlom tekstu predstavili smo vam početne mogućnosti snimanja noćnog neba, ne propustite drugi dio.
Fotografije i tekst : Boris Štromar
U prošlom tekstu vidjeli ste kako je lako napraviti astrofotografije sa običnim fotoaparatom montiranim na stativ. Drugi korak u astrofotografiji je snimanje zviježđa, ali ovog puta uz pomoć montaže koja će kompenzirati kretanje našeg planeta tako da zvijezde na fotografiji ostanu točkice! Ipak, treba uzeti i odgovarajući fotoaparat. Neka to bude isto onaj kojeg sam spomenuo prošli puta – dakle da ima mogućnost snimanja dugačkih ekspozicija. Potreban je i kvalitetan objektiv koji je oštar i svjetlosno jak. To znači da će biti najbolje uzeti objektiv fiksne žarišne duljine – za početak preporučam klasični 50mm objektiv. Nijedan objektiv neće biti potpuno oštar ako je blenda otvorena do kraja. Preporučam da otvor objektiva zatvorite bar za dvije blende, dakle ako se snima sa f/1.8 objektivom neka mu otvor bude f/4 kako bi fotografije bile kvalitetnije. Dobro, na početku ipak možete probati snimati i sa skroz otvorenim objektivom kako bi vremena ekspozicija bila kraća.
Sad dolazimo do onog glavnog – montaža. Idealno bi bilo koristiti motoriziranu ekvatorijalnu montažu teleskopa koja je s jednom svojom osi usmjerena prema nebeskom sjeveru (koji se nalazi blizu Sjevernjače) oko koje se vrti druga os. Kojom brzinom? Logično – jedan okret u 24 sata.
Foto 1:
Teleskop na ekvatorijalnoj montaži
Zatim, na „leđa“ teleskopa se postavi fotoaparat i snimaju dugačke ekspozicije. Gledajući kroz okular teleskopa vrše se eventualne korekcije praćenja. Budući da nemaju svi mogućnost korištenja ekvatorijalne montaže, u kućnoj radinosti može se napraviti tzv. „barndoor“ montaža koja se montira na klasični foto stativ. Osobno nisam radio takvu montažu, pa za više informacija pogledajte:
- http://www.geocities.com/kismiljac/AF_BarnDoor.html
- http://www.tucsonastronomy.org/barndoor.html
- http://users.indytel.com/~rnabholz/barndoor/index.htm
Naravno, važno je znati koliko dugačke ekspozicije treba raditi. Kod digitalnih fotoaparata one iznose 5-15 minuta, a kod snimanja na film (400 ASA) se vrijeme računa otprilike kao f-broj na
Foto 2: Kasiopeja i okolica. Snimljeno Rolleiflex fotoaparatom (format
6x6), Fuji Provia 400, 30 min ekspozicije
kvadrat – ako se koristi barndoor onda je ipak poželjno više otvoriti objektiv budući da se nakon 10-15 minuta javlja greška u praćenju kod tako jednostavne montaže pa će zvijezde biti izdužene.
I klasični i digitalni fotoaparati imaju svojih prednosti i mana – digitalci pate od velikog šuma pri dugačkim ekspozicijama te slabe osjetljivosti na crveni dio spektra koji je karakterističan za mnoge maglice. Snimanje na film znači dulje trajanje ekspozicije i korištenje dijapozitiva (Kodak E200, Fuji Provia 400) budući da kolor negativi također nisu osjetljivi na crvene maglice.
Ipak, snimajući širokokutne fotografije neba otkrit ćete mnoštvo zvijezda koje inače nije moguće vidjeti golim okom; lako se mogu snimiti zvjezdani skupovi, veće galaksije i maglice, a upravo nedavno je na taj način jedan astronom amater otkrio jedan novi komet! Tamo gdje se golim okom čini da je tama i praznina – zapravo sve vrvi od astronomskih objekata vidljivih jedino vašem fotoaparatu!
Foto 3: Mliječni put u Labudu – Rolleiflex 6x6, Fuji Provia 400, 30 min
ekspozicije
Foto 4: Orion, Sirius (sjajna zvijezda dolje lijevo) i okolica –
usporediti sa prve dvije fotografije iz prvog članka! Pentax 6x7, 75mm
objektiv, Kodak E200, 60min ekspozicije.
Partneri
Usporedi.hr • Fotosvijet d.o.o. • Goran Katić photography
Zadnji komentari: