Fotografiranje prirode - prvi dio

Published on 09.10.2007. 06:28

Mario Belić, profesor po zvanju, ali i vrhunski fotograf prirode uvodi nas u područje fotografiranja čudesne i predivne prirode.

Vidi drugi dio.

Autor tekst i fotografija: Mario Belić

Još od davnih vremena nerazdvojno smo povezani sa prirodom. U svijetu oko sebe ljudi su lovili životinje ili uzgajali biljke zbog preživljavanja. Drvo, kamen, zemlja i voda neki su od elemenata u prirodi o kojima je ovisio čovjekov život. Niti danas se situacija nije mnogo promijenila premda smo se razvojem tehnologije sve više udaljili od prirode. Danas nam je priroda mjesto za odmor i rekreaciju te utočište od «modernog» života.

Mnogi fotografi koriste prirodu kao motiv za snimanje, a ono što su naši preci nekoć lovili lukom i strijelom mi pokušavamo «uhvatiti» modernom foto-opremom. Snimanje prirode (engl. nature photography) obuhvaća nekoliko vrsta fotografiranja ovisno o tome što u prirodi želimo snimiti i to prikazati.

Makro-fotografija znači snimanje malih objekata: primjerice kukaca, cvjetova, detalja listova, nežive prirode i drugih motiva koje često ne opažamo na prvi pogled.

Snimanje životinja se odnosi na fotografiranje životinja koje slobodno žive u prirodi, a pejzažna fotografija prikazuje neki krajolik ili pejzaž. Za sve navedene motive potrebna nam je odgovarajuća foto-oprema i druga pomoćna sredstva. Oprema nam je svima dobro poznata, no ipak je potrebno dosta znanja kada i kako ju pravilno upotrijebiti. Prvo da spomenemo nekoliko objektiva, odnosno žarišnih dužina ( naravno da mislimo na 35-mm ili Leica format ). Ovdje treba naglasiti da pejzaže ne slikamo samo sa «šircima», plašljive životinje samo sa «telcima», tj. teleobjektivima, a sićušne motive sa makro-objektivima.

Širokokutni objektivi primjerice, od 14mm do 35mm, zbog svojeg velikog kuta zahvaćaju mnogo prostora što nas u početku zbunjuje, a na snimljenoj fotografiji glavni je motiv sićušan i neprepoznatljiv. Zbog toga je dobro da željeni motiv ( cvijet, skupina cvjetova, slap i sl.) postavimo u prednji plan tj. blizu objektiva.

Ostatak slike će biti pozadina koja nam prikazuje gdje se glavni motiv nalazi. Npr. ako želimo snimiti rijetku planinsku biljku onda je dobro da nam ta biljka bude u prednjem planu i zauzima veći dio slike, a pozadinu neka čine okolne stijene i brda koja se, ukoliko je nebo bistro, protežu kilometre u daljinu. Isti objektiv možemo koristiti i za slikanje životinja, ali je gotovo nemoguće prići divljoj životinji da ju kvalitetno snimimo širokokutnim objektivom. Osim fiksnih objektiva možemo koristiti i širokokutne zoom-objektive npr. 17-35mm, 20-35mm ili neke od brojnih kombinacija koje su sa pojavom digitalaca preplavile tržište. Teleobjektivi od 300 do 600mm i više su idealni za snimanje ptica i ostalih životinja jer svojim uskim kutom «približavaju» objekt snimanja. Za kvalitetne snimke životinja potrebno je dobro poznavati njihovo ponašanje, navike i način prehrane prije nego ih se uopće može snimiti. Profesionalci kažu da dobru snimku čini 90% planiranja, a ostatak ovisi o opremi, koja također mora biti što bolja. Za snimanje sisavaca potrebno je biti na terenu rano ujutro ili u predvečerje jer se tada životinje hrane. Životinje ćemo lakše uočiti na granici dva staništa, npr. na rubu šume i livade, livade i potoka ili šume i nekog ribnjaka. Na tim je mjestima potrebno postaviti zaklon koji se treba dobro uklapati u prirodni okoliš, ući u zaklon prije zore ili sumraka i jednostavno čekati. Boravak u zaklonu je jedna vrsta meditacije i iščekivanja te nimalo nije sličan dosadnom čekanju u redu nekog zagrebačkog super-marketa. U takvim je situacijama poželjno koristit što tišu opremu, što znači ručno izoštravanje ili automatsko sa tihim motorima u objektivu. Takve «tihe» objektive najčešće susrećemo u Canonovom arsenalu sa oznakom USM (ultrasonic motor), Nikonovi teleobjektivi nose oznaku ( AF-S ), Sigma ima HSM, a KonicaMinolta SSM. Potrebno je i prigušiti buku zatvarača fotoaparata pomoću prigušivača koji se može kupiti ili napraviti u kućnoj izradi.

Naravno to su samo osnovni detalji, a važne su i druge sitnice koje je sada sve teško navesti i ovise od situacije do situacije. Snimanje ptica je opet drugačije od snimanja sisavaca, jer su one aktivne uglavnom danju, a u sezoni gniježđenja pokazuju teritorijalnost i uglavnom se kreću oko gnijezda. Njihove kretnje su brze i iznenadne te često imamo osjećaj da snimamo sportsku utakmicu. Pticama kao i ostalim divljim životinjama se nije lako približiti, jer svaka divlja životinja ima oko sebe tzv. sigurnosnu zonu unutar koje se osjeća sigurnom. Ako potencijalna opasnost ili čovjek uđu u taj nevidljivi prostor životinja će pobjeći.

Što se tiče svjetla najbolje fotografije ispadaju u jutro ili predvečer, a tada je i većina životinja najaktivnija. Za dobru fotografiju važno je poznavati ponašanje objekta kojeg slikamo, a također je važna i dobra kompozicija. Unatoč svim gore navedenim savjetima smatram da je iskustvo boravka u prirodi najvažnije, a internetske rasprave o tome koji je objektiv oštriji, u tim trenucima se čine smiješnima.

Nastavak u drugom dijelu.

Ostavite komentar

Zadnji komentari:

Nema komentara

Ako imate ispravke, nove informacije ili ste uočili pravopisne greške i tipfelere... javite nam! Ispunite forumlar i pošaljite nam. Vaša pomoć je dobro došla.

Ako ste izgubili lozinku kliknite ovdje!

User

Partneri

Usporedi.hr • Fotosvijet d.o.o. • Goran Katić photography