- Ovaj članak još nije preveden
Iluminacije u Bratislavi
Autor: Marina Ćosić
Published on 10.10.2007. 14:45
Noćna svjetla grada
Ideja za put u Bratislavu došla je, barem što se mene tiče, sasvim slučajno. Kolega fotograf Goran Katić je preko neke treće osobe saznao za foto radionice koje se održavaju tamo, obavijestio i mene i nedugo nakon toga zaključili smo da bi bilo baš zgodno posjetiti i Slovačku.
Goran i ja
Za razliku od nas nemaštovitih Hrvata, oni imaju Mjesec fotografije, koji se pretpostavljam održava svake godine, tijekom kojeg možete otići na neku od fotografskih radionica, ili tečaja – kakogod, posjetiti neku od mnogobrojnih izložbi (Povijest hrvatske erotske fotografije bila je jedna od njih, što nas je nemalo iznenadilo), i eto, vidjeti što ima u Bratislavi.
Predvečer
I oni imaju City Center
Neke od radionica bile su 'Digitalna fotografija' – vjerojatno neki uvod,
zatim 'Kontrasti Bratislave' – koja nam je privukla pažnju, ali smo se ipak
odlučili za 'Geometrija ljudskog tijela' – koja se odnosila na aktove i
svjetlost – iluminacije. Tečaj je vodio Kamil Varga, jedan, kako mi se čini,
prilično poznat slovački fotograf, čiji je stil prilično prepoznatljiv,
drugačiji, neobičan... i pomalo čudan. Oni koji su upoznati s njegovim radom
znaju o čemu pričam.
Pogled s mosta na most Život u pokretu
Što se tiče same Bratislave, ne mogu reći da smo vidjeli nešto više od samog centra, dijela u kojem je bio hotel u kojem smo odsjeli i mjesto gdje je bio studio u kojem smo snimali. Svih 5 dana provedenih tamo svodilo se na vozikanje od jednog mjesta do drugog. Prvog dana kupili smo kartu grada i prilično brzo savladali njihove ulice. Možda zato što pola njihovih ulica imamo i mi u Zagrebu, i zato što je Bratislava vrlo slična našem gradu (kako sam i čula iz više izvora), a možda je razlog moja izvanredna orijentacija (?!), u svakom slučaju, već drugi dan smo se mogli prilično dobro orijentirati, a do kraja sam vozila k'o zmaj i to bez mape, i osjećali smo se kao da smo njihovi....
Duhovi ili možda ne…
Goran fotka u pothodniku
Nekako ovaj put nisam previše pažnje posvećivala samom gradu, s obzirom da se sve vrtilo oko fotografije... od radionice koja je trajala 4 dana od 10 do 18h (!), do naših razgovora o istoj temi, pa do fotkanja okoline koje se svodilo uglavnom na Goranovo objašnjavanje tehnikalija.
No, ipak sam (barem navečer - s obzirom da ujutro baš ne funkcioniram najbolje pa nisam puno toga registrirala prije 12 popodne) uspjela vidjeti sve one sličnosti sa Zagrebom.. Nazivi ulica, tramvaji, ljudi, novogradnje na svakom koraku, shopping centri... Jedino im moram priznati i pohvaliti maštovitost što se tiče uređenje pubova, kafića i restorana.. tu svakako prednjače pred nama, iako se u većini grada još uvijek osjeća stari miris socijalizma.
No, da se vratim ja na ono zbog čega smo se našli tamo. Uvod u radionicu se sastojao od komentiranja Kamilovih fotografija, od njegovog samog fotografskog početka do danas. To se odužilo do poslijepodnevnih sati, a za nas dvoje, jedine strance koji ne pričaju slovački i koji smo se morali tri puta više koncentrirati na njihove riječi da bi pokušali skužiti o čemu pričaju, to se činilo kao vječnost. Pred sam kraj podijeljeni smo u tri grupe te smo se upoznali s prvim od dva modela koji su nam trebali pozirati... Mršava, koščata i uplašena djevojka se sramežljivo skinula pred svjetlima reflektora, a dečki nisu gubili vrijeme i odmah su navalili – da li je to zato što dugo nisu vidjeli golo žensko tijelo ili nisu htjeli da im izmagle iz glave poze iz plejboja, ne znam, ali ispred ženskice kojoj je očito bilo jako neugodno, stvorila se poprilična gužva i jedino što se moglo čuti bilo je škljocanje aparata... Ovakva atmosfera se nastavila iz dana u dan, sve do kraja radionice, pa ne mogu baš reći da sam bila opuštena i pozitivno utjecala na ostatak grupe.
Radionica je, po mom skromnom mišljenju, mogla biti malo bolje organizirana, ako ništa drugo, barem da svaka grupa ima svojih 5 minuta vremena za rad umjesto da se sve ispremiješaju i nastane sveopći kaos. No dobro, s obzirom što sam sve naučila, opraštam im.
Što se tiče naučenoga, moglo bi se svašta reći. Ukratko, moj pojam fotografije se prilično promijenio u samo 4 dana. Gledajući Kamilove fotke, od kojih je većina nastajala dugo, i to ne mislim na samo planiranje, nego na izvedbu... ekspozicije od preko 30 minuta su me iznenadile i fascinirale, a ono što je on radio u međuvremenu ostavilo me bez riječi. Većina njegovih fotki izgleda kao da je od A do Ž djelo Photoshopa ili nekog drugog programa za obradu fotki, ali tako nešto u sedamdesetima i osamdesetima...? Sumnjam.
Projekcija dijapozitiva na tijelu i crtanje svjetlom dali su novu dimenziju pojmu fotografije koji sam do sad poznavala, tako da je većina mojih fotografija s tog putovanja obilježena svjetlom, mrakom, dugačkom ekspozicijom i pokretom.
Nisam sigurna što je naš predavač htio postići radionicom, da li je u tome uspio i da li se iznenadio ili razočarao polaznicima, ali znam da je svima nama otvorio put u neke nove spoznaje i proširio vidike. Iako mašta nema granica, ili barem ne bi trebala imati, malo sam se iznenadila nedostatkom ideja slovačkih kolega fotografa (možda zato što su svi odreda amateri?!), pa su se redom nizale sve iste poze, osvjetljenje, crteži.... No, s obzirom da su svi početnici, baš kao i ja prije par godina, samo s boljom opremom, ne mogu im zamjeriti. Kako smo na kraju saznali, neki od radova bit će i izloženi u njihovoj 'Kući fotografije', poznatijoj kao Fotofo. Bilo bi zanimljivo i to vidjeti...
Brzo nam je prošlo vrijeme uz smišljanje novih 'projekata', razmišljanje o možebitnoj izložbi posvećenoj upravo radionici i Kamilu (o čemu ćete, ukoliko se ostvari, biti obaviješteni na vrijeme), i petog dana našeg boravka u slovačkom glavnom gradu, spakirali smo krpe i krenuli kući. Nekoliko sati vožnje bez prestanka se u svakom slučaju isplatilo... i ako razmišljate otići tamo ili ne, ako ništa barem sljedeće godine na neku od radionica ili koju zanimljivu izložbu, svakako odite. Nećete požaliti.
Na kraju nisam sigurna u kojoj će količini moji budući radovi u sebi nositi trag ove radionice s obzirom da me (ipak) zanimaju neke druge domene fotografije, ipak sam uvjerena da ću još puno toga isprobavati i da me sve ono što još moram naučiti i savladati tek čeka....
Zadnji komentari: